19. studenog 1957. godine

     Dragi gospodine Germain,

     pustio sam da se strka oko mene ovih dana malo stiša prije nego počnem vama govoriti iz sveg srca.. Upravo sam dobio preveliku čast, jednu koju nisam ni priželjkivao niti tražio.

     Ali kad sam čuo vijest, prva misao, nakon moje majke, bila je na vas. Bez vas, bez brižne ruke koju ste pružili malom siromašnom djetetu koje sam bio, bez vašeg učenja i primjera, ništa se od toga ne bi dogodilo.

     Ne držim previše do takve časti. Ali bar meni daje priliku da vam kažem ono što ste bili i još uvijek jeste za mene i uvjeravam vas da su vaši napori, vaš rad i velikodušno srce koje ste stavili u svoj rad još uvijek žive u jednom od vaših malih školskih majstora koji, unatoč godinama, nikada nije prestao biti vaš zahvalni učenik. Zahvalan sam vam svim srcem.

     Albert Camus